„Pokaži mi i naučit ću“  slogan je prema kojem se danas nastoji predavati jer se smatra najdjelotvornijim načinom usvajanja gradiva. No, kako pokazati nekome ono što se zbivalo u 18. stoljeću?  Kako prikazati buđenje razuma koji je sve stavio pod povećalo, propitujući i kritizirajući sve što se dotada samo prihvaćalo? 

Lektire su „kruhovi sa sedam kora“ koje izgube sav smisao dok dođemo do kraja, a sama je priča često suhoparna. Ono što je već stoljećima bio prozor u druge svjetove jest gluma. Samo gluma može s takvom lakoćom, a opet vjerodostojnošću ispričati toliko različitih priča i poslati toliko snažnih poruka. Sjetite se svih filmova ili serija koje ste pogledali ili radiodrama koje ste poslušali te ste odjednom shvatili ono što je u udžbeniku izgledalo tako besmisleno, a cijela vas je ta priča čak i dirnula. To je zato što gluma u tekst uvodi svoj najvažniji element – emocije.

Članovi Kazališnog studija, umjetničke organizacije  iz Rijeke, odlučili su učenicima diljem Hrvatske glumom približiti  povijest, fokusirajući se upravo na povijest njihove djelatnosti – drame i kazališta. Jedan od njihovih glavnih projekata zove se ALL THE WORLD'S A STAGE, a uz Shakespearea i Marina Držića poznate autore  renesansne epohe, oživjeli su commediu dell'arte , barok te naposljetku klasicizam i glasovitog komediografa Jeana-Baptistea Poquelina Molièrea. Autori i izvođači su akademski glumci Darko Kavain i Nerma Kreso-Kavain.

Klasicizam je jedno od najzahvalnijih razdoblja ako govorimo o povijesti kazališta jer se od svih umjetničkih pravaca ono najviše nadogradilo i promijenilo. Prvo smo čuli o tom razdoblju općenito i prisjetili se njegovih najznačajnijih djela, tragedija, te najpoznatijih autora Corneillea i Racinea. Prvi smo put imali priliku pogledati izvedbu farse. „Muž papučar“ i „žena zmaj“ nasmijali su nas svojim bračnim raspravama, ali i šokirali neočekivanim završetkom kada on odbija spasiti svoju ženu iz kotla punog kiseline jer mu to nije na popisu dužnosti.

Čak i dramski tekstovi koji su bili zanemareni u klasicizmu, poput komedije, doživjeli su procvat. Naučili smo da je Molière unaprijedio klasicističku komediju koliko i Plaut antičku te je ostali dio  edukativne predstave posvećen njemu i njegovim djelima. Posebno mi se svidjelo što se odrekao svega i dugo živio na ivici samo da bi se bavio kazalištem koje je volio od djetinjstva. Zbog sugestivne izvedbe „Škole za žene“ i uvoda u kojemu je Darko Kavain pričao o novonastalom sloju „bogataša preko noći“ sada imam jasniju sliku o društvu koje je Molière tako vješto ismijavao.

Ovakvi su projekti veoma korisni i mnogo sam naučila, a sigurna sam da će mi to ostati u glavi mnogo duže nego kad učim iz udžbenika. Uključivanje učenika u  izvedbu „Umišljenog bolesnika“ pridonosi kvaliteti programa, a svi su se odlično snašli. Jedina je zamjerka koju nalazim je da su trebali uključiti više glumačkih interpretacija upravo zbog jedinstvene moći koju gluma posjeduje da nas „uvuče“ u vrijeme i mjesto radnje.

Ela Pahor, 3. g