2015-07-01 20:04:25

Prirodoslovlje na školskom igralištu

19.5.2015.

  U utorak 19. svibnja naša je Škola, uz financijsku potporu Grada Buzeta, organizirala projektni dan nazvan Prirodoslovlje na školskom igralištu. Projektom je uključena prirodoslovna grupa predmeta: fizika, kemija, biologija i matematika

PROJEKTNI DAN

PRIRODOSLOVLJE NA ŠKOLSKOM IGRALIŠTU

U utorak 19. svibnja naša je Škola, uz financijsku potporu Grada Buzeta, organizirala projektni dan nazvan Prirodoslovlje na školskom igralištu. Projektom je uključena prirodoslovna grupa predmeta: fizika, kemija, biologija i matematika. Sudjelovale su grupe  učenika iz svih gimnazijskih razreda i učenici četverogodišnjeg strukovnog usmjerenja 1. b razreda (TES)  vođeni svojim profesoricama: Margaretom Gumilar, nastavnicom fizike, Marinom Radović, nastavnicom kemije, Orijetom Milovan, nastavnicom biologije i Milenom Salkanović, nastavnicom matematike.  Bila  je to prava prilika za primjenu stečenih znanja iz  tih predmeta.

Dan nam je započeo rano, čak pola sata ranije od uobičajenog. Prvo smo na školskom igralištu postavili  deset štandova i pripremili sve potrebno za pokuse. Zauzeli smo svoja mjesta i već je bilo vrijeme da svoje vještine demonstriramo svojim prvim gostima, mališanima iz Dječjeg vrtića Grdelin. Kasnije su pokuse pažljivo pratili učenici 3. i 4. razreda OŠ Vazmoslava Gržalje, ali i oni stariji – učenici 7. i 8. razreda iz matične i područnih škola. Na kraju  su se svemu pokazanom divili i učenici iz produženog boravka. 

Unatoč tomu što je  na štandovima fizike, biologije, matematike ili kemije za nas bilo puno posla, našle smo vremena i za novinarske zadatke pa smo porazgovarale s posjetiteljima i  učenicima  zaduženim za pokuse. 

Tako smo saznale da je mališanima iz vrtića najzanimljivija bila „boca sa zrakom koja je pukla pa je iš' o van dim“, a svidjelo im se i kako su dobili „ono crno – zmiju“ ili kako „je samo napravilo puf! I bila je vatra“.

Na štandu matematike zatekli smo Tinu Fabijanćić, učenicu 2. g razreda koja nam je objasnila kako su svim zainteresiranima ponudili razne igre, one nešto jednostavnije poput mikada ili domina, ali i šah te slične igre koje zahtijevaju više razmišljanja. Za projektni dan pripremali su se sastavljajući igre na dodatnim satovima. Tina ističe kako je zadovoljna sudjelovanjem u projektu.

Na prvom štandu fizike Tea Jakobović, učenica 2. g razreda, objasnila nam je pokus o centrifugalnoj sili: „ Imali smo na užetu kanticu napunjenu vodom koju smo morali  jako vrtjeti te dokazati ljudima kako centrifugalna sila ne dopušta vodi da izađe iz kantice. Izvodili smo i pokus sa staklenkom i lopticom pa  smo lopticu morali dovesti u staklenku ne dodirujući je rukama - loptica se samo poklopi staklenkom pa se vrti u krug. Kad se loptica digne, okrenemo staklenku i  - loptica je unutra“.  Pokus se nije pretjerano dojmio starijih učenika, ali mališani su reagirali s „Vauu!“ i odmah poželjeli i sami vrtjeti staklenku. Na drugom štandu fizike dočekale su nas Teine prijateljice iz razreda Stela Cerovac i Karla Sirotić. Stela je, između ostalog, dokazivala postojanje zraka u posudi s tekućinom izvlačenjem kovanice iz vode bez da smoči ruke te uranjanjem čaše u kojoj se nalazi samo jedan papirić u drugu čašu napunjenu vodom. Karla je  pomoću octa, ulja i vode te šumećih tableta napravila „lava-efekt“. Zadovoljne su što su se njihovi pokusi svidjeli svim gledateljima. Najveću pozornost kako mlađih tako i starijih posjetitelja privukao je štand s gustinom koji su u vodu umiješale Enia i Patricia, učenice 3. g razreda. Ako mislite da je to bilo lako - varate se, žuljevi na nježnim djevojačkim rukama bili su višednevna uspomena na dugotrajno miješanje kuhačom. Ipak,  trud se isplatio. Enia i Patricia pokazale su neobične osobine nenjutnovskih fluida koji se u trenutku djelovanja jake sile pretvaraju u krutinu. Tako je moguće brzim korakom hodati po tekućoj smjesi gustina i vode koja je nalik smjesi za palačinke. Tea, Stela, Karla, Enia, Patricia i ostali učenici zaduženi za pokuse iz fizike pripremali su se na satovima fizike, ali i u slobodno vrijeme (subotom prije podne).

Vrlo zanimljivo bilo je i na prvom štandu kemije. Lea je u tanjur stavila mlijeko, dodala prehrambenu boju i sve zajedno izmiješala. Zatim je na štapić za uši stavila deterdžent i uronivši ga u pripremljenu tekućinu odvojila hidrofilne i hidrofobne čestice pa  je mlijeko ostalo kraj deterdženta, a boja se raspršila u stranu. Na drugom štandu kemije Karlo Nežić, učenik 3. g razreda, provodio je elektrolizu vode, a njegov prijatelj iz razreda Luka Petohleb dokazivanje ozona: „Ozon u atmosferi štiti nas od štetnih UV zračenja, no on se može dobiti i laboratorijski od primjese kalijeva permanganata i sumporne kiseline. Iz toga se odvaja manganijev petoksid koji se kasnije u doticaju s kisikom razlaže na ozon. Kako to dokazujemo? Tako što toj reakciji prinesemo vatu umočenu u etanol i ona se pritom zapali. To je dokaz oksidacije, a djeci je u pokusu najatraktivnija bila vatra“.

Pokusi iz biologije prezentirani su na tri štanda. Sara Šorgo i Lucia Žudić, učenice 3. g razreda pokušavale su izvući DNA iz banane. Ljubazno su nam objasnile taj poprilično složen proces: „Najprije smo izmiksali bananu kako bismo dobili pulpu. To smo pomiješali s deterdžentom i običnom soli te potom stavili smjesu u toplu vodu, a onda hladili u ledenoj. Zatim smo to filtrirali pomoću filter-papira, stavili u epruvetu s dvjema tekućinama, svježim sokom ananasa i etanolom. Na površini smjese pojavio se sloj -  nakupina DNA. Na kraju smo to prebacili u otopinu soli, a DNA obojili u plavo da se bolje vidi. Pokus je zanimljiv, ali zanimljiva je i činjenica da prije pokusa nismo bile 100% sigurne da će uspjeti.“

Učenica 2. g razreda Dea Belasić opisala  nam je što se događalo na njenom štandu: „Leana, Karen, Ela i ja smo pomoću Lugolove otopine dokazivale postojanje škroba u namirnicama poput banane, kruha, ječma, riže, tjestenine i sl. Lugolova otopina izvorno je smeđe boje, a u dodiru sa škrobom  postaje tamnoplava do crna. Dokazale smo još da u šećeru nema škroba. Osim pokusa imali smo i lutku – model za anatomiju ljudskog tijela  na kojoj smo radoznalim mališanima pokazivali unutarnje organe. Na kraju dana odlučile smo našem lutku nadjenuti ime Trpimir nakon svega što je pretrpio. Osobno me ovaj projektni dan razveselio i smatram da su svi sudionici te posjetitelji mogli naučiti nešto novo. Reakcije su ovisile o godinama posjetitelja. Tako su vrtićka djeca puno bolje reagirala na našeg Trpimira jer su se po prvi put susreli s takvom lutkom pa im je bilo posebno zanimljivo vaditi i proučavati unutarnje organe ljudskog tijela. Školskom je uzrastu bilo zanimljivo i dokazivanje škroba jer su već nešto znali o tome, ali i njima je glavna zvijezda bio naš Trpimir. Za projektni smo se dan pripremale tako da smo ponovile i učvrstile svoja znanja o škrobu i Lugolovoj otopini te o unutarnjim organima čovjeka, a napravile smo i umnu mapu za bolje razumijevanje škroba te Lugolovog reagensa“.

Na zadnjem štandu biologije djevojke iz 1. g razreda zasukale su rukave i marljivo se prihvatile posla. Uhvatili smo ih dok su ribale crveni kupus. Valentina Dujanić objasnila nam je da pripremaju sok od crvenog kupusa i cikle. „Sok crvenog kupusa i cikle prirodni su indikatori za kiseline i lužine, pomoću njih dokazujemo svojstva nekih sredstava iz svakodnevne upotrebe – soka limuna, šampona, sredstva za čišćenje stakla, masnoće i sl. Ovi prirodni indikatori prirodno su ljubičaste boje pa kod neutralnih sredstava ne mijenjaju boju. Kod kiselih tvari dobiju crveno-ružičastu, a kod lužnatih zeleno-žutu boju.  Rad na projektu vrlo je zanimljiv, jedino nam povremeno zasmeta nešto jači vjetar.“

Za dojmove o cijelom projektu upitali smo i gospođu Silvanu Pavletić, ravnateljicu dječjeg vrtića Grdelin. Rekla nam je da je oduševljena, pohvalila je cijeli projekt. Kazala je da joj se sviđa takav zanimljiv način prezentacije svijeta znanosti široj publici pa tako i vrtićkoj djeci.

Možemo zaključiti kako je ovaj projektni dan protekao i više nego uspješno. Cijela ideja je odlično provedena te je zadovoljstvo vidljivo kod svih sudionika, od ravnateljice, profesora i učenika do posjetitelja. Profesori su ponosni na trud i rad svojih učenika, a učenicima je drago što je upravo njihov školski projekt privukao brojne posjetitelje. Svima se sviđa ovakav način izlaganja školskog gradiva, pogotovo zbog opuštene atmosfere i praktičnih pokusa. Velika hvala  svima koji su pomogli i omogućili ovaj uspješni projekt. 

  Anna Ipša, Ela Mandalenić i Jelizaveta Sulimanec, 2. g       

 


Srednja škola Buzet