Uključenost učenika 2. g razreda u projekt „Do the Right(s) thing!“

Učenici 2.razreda gimnazije sudjelovali u radionicama na temu „Ljudsko pravo na obrazovanje“, koja je realizirana 2. studenog 2015.g. u prostoru Srednje škole Buzet pod koordinacijom stručne suradnice Dubravke Ujčić Lukšić. Tema radionice određena je u sklopu međunarodnog projekta Do the Right(s) thing!, kojim se promiču ljudska prava. Prošla je godina bila posvećena ljudskom pravu na održivi planet. Ove godine na razini država uključenih u projekt, Italija, Francuska i Hrvatska, odlučeno je da se sa mladima promišlja o značenju obrazovanja za pojedinca, obitelj i društvo.

Tijekom radionica učenici su osvijestili značaj obrazovanja za život pojedinca i za dobrobit društva, jer obrazovanje nije samo neko nametnuto „moranje“, već predstavlja mogućnost da postignemo više u vlastitom životu, da ostvarimo vlastite potencijale, da izrazimo vlastite kompetencije na tržištu rada i da se zaštitimo od isključivosti, prepuštenosti okolnostima i siromaštva. Zaključili smo da obrazovanje širi mogućnosti izbora u životu, pa ako ništa osoba može birati između šire ponude poslova. Učenici su spoznali da obrazovanje svoje polaznike oplemenjuje određenom širinom sagledavanja i razumijevanja društvenih, političkih, zdravstvenih i etičkih pitanja, koja omogućuju primjerenije životne izbore i zdravije poglede na život.

Posebno je bila poučna uključenost u radionicu „Korak naprijed, korak natrag“ koja se odvijala na školskom igralištu, tijekom koje su učenici imali mogućnost bar donekle iskusiti kako je to biti u povlaštenim životnim uvjetima ili u otegotnijim životnim uvjetima u odnosu na druge, odnosno osjetiti nepravdu nejednakih mogućnosti. Naime, radionica započinje podjelom papirića  svakom sudioniku sa opisom okolnosti koje ih trenutno opisuju. Do tog trenutka učenici su jednaki, oni stoje na istoj poziciji u prostoru (liniji na školskom igralištu). No, nakon niza pitanja, kojima se propituje učenike jesu li ostvarili neku životnu pogodnost (korištenje interneta, zaposlenje, upis na fakultet, postignuća i slično) učenici su se povlačili ili napredovali ili stagnirali „na stazi životnih postignuća“. Bila je to prilika da na svojoj koži, u zaštićenim radioničkim uvjetima, dožive iskustvo nejednakosti.  Ova je radionica zorno prikazala važnost omogućavanja obrazovanja svim ljudima, posebno djeci, neovisno o spolu, kulturi, vjeri, rasi, socio-ekonomskim mogućnostima…  Dojam radionice odzvanjao je u iskustvu učenika.

Kako to već biva, učenicima su po završetku radionica podijeljeni evaluacijski listići, a uvid u evaluacije potvrđuje navode u ovom članku. U svoje ime, kao voditeljica radionice, želim zahvaliti učenicima 2.g razreda i njihovom razredniku na ugodnoj i konstruktivnoj suradnji.

                                                                              Voditeljica radionice:

                                            Dubravka Ujčić Lukšić, stručni suradnik psiholog